Put sudbine u Međugorje

Moj duhovni put je započeo početkom devetdesetih kada sam pronašla pomoć za svoje probleme u reiki terapijama. Kako je iscjeljenje bilo uspješno odlučila sam se sama obrazovati na tom području i na taj način si pokušati sama pomoći. Ubrzo sam pomoću tečajeva i različitih radionica pridobila toliko znanja da sam počela učiti i druge.

U to vrijem se  puno govorila o Međugorju i tamošnjim čudesima. Odlučila sam se da taj mistični kraj obiđem i sama i na vlastite oči se uvjerim da su te priče o ukazanju Marije istinite. Ništa nisam očekivala i onako iskreno, bila sam skeptična u vezi priča u kojima su ljudi tvrdili da vide Mariju. Tada sam se odlučila da je i sama nagovorim i zamolim da mi dae znak koji će me uvjeriti da su te priče ljudi istinite. Kada sam došla u Međugorju i pogledala prema križu na Križevcu jednostavno sam rekla: “Marijo, ako je istina o svemu tome o čemu se govori o tvojim čudima, daj mi znak”. U tom se trenutku počeo srednji krak križa mijenjati i vrtjeti. Kako je taj dan sunce snažno sijalo ja sam kao i svaki nevjeran čovjek i sama pomislila, da je to posljedica igre svijetla i krenula dalje. Bez obzira na to u meni je još uvijek živio tračak nade da je možda ipak sve to istinito.

Budući da nikad nisma išla u crkvu, obišla sam je u Međugorju. Molila sam na svoj način pred kipom Marije za pomoć u svezi s nekim problemima koje nisam znala sama riješiti. Prije nego što sam otišla iz Međugorja, odlučila sam da ponovno nagovorim Mariju i zamolim je za još jedan znak. Pogledala sam u nebo i rekla: “Marijo, ako ima istine u svemu tome o čemu se govori o tvojim čudima, daj mi znak!” U tom trenutku se dogodilo: oblaci su promijenili svoj oblik i oblikovali se u Marijinu siluetu (kakve su u Međugorju u obliku kipova prodavili na svakom uglu).

Pogledala sam uokolo, ali sunca na kojeg bi se mogla izgovoriti nije bilo. “To je baš čudno”, rekla sam i nakon toga počela svjerovati da Marijin znakovi nisu samo plod mašte vjerskih fanatika.

Kada sam se vratila kući, vrlo brzo su bile uslišene sve moje molitve koje sam izrekla toga dana u crkvi. To je za mene bio više nego dovoljan razlog da sam se i sama počela povezivati s Marijom i drugim božanskim bićima.

Na svojim reiki terapijama sam ubrzo počela moliti i pitati anđele, arhanđele i Svetu Mariju za pomoć i za ozdravljenje klijenata pri čemu sam uvijek  istaknula, neka to naprave tako da to bude za najviše dobro klijenata. Ljudi su bili oduševljeni s mojim terapijama što je bila još jedna potvrda da radim dobro. Uskoro sam radeći reiki terapije počela vidjeti i anđele. Kad sam nekoč nad klijentom držala ruke, pred očima mi se iznenada pojavio oblačić iz kojeg su molile ručice i pomagale mi.

Od tada na dalje, anđeli me znala svakodnevno pripremaju. Ako sam ponekad skrenuti s puta i “zaboraviti” na njih oni su mi uvijek na taj način dolazili i potsjećali me da su mi uvijek na raspolaganju. Tako je bilo i onoga dana kada sam u ruke dobila knjigu engleske anđeoske terepeutkinje Diane Cooper. Knjiga me je toliko zainteresirala da sam je pročitala u jednoj noći pri čemu sam veoma snažno osjetila anđeosku prisutnost. U vrlo kratkom roku sam se nakon toga odlučila da ću se upisati u njezinu školu u Engleskoj jer je Diane Cooper jedna od najpoznatijih svjetskih učiteljica za komunikaciju s anđelima i uzašlim majstorima.